mjed (mesing), slitina bakra i cinka, može sadržavati i manje količine drugih metala. Različite vrste mjedi čine značajnu skupinu slitina zbog svojih dobrih mehaničkih svojstava, lake obradivosti i lijepe boje. Mjed je tvrđa od bakra i cinka i bolje se lijeva; mekša je od bronce, zbog čega se od nje bolje izvlači i valja. Može se dobro tokariti, valjati, savijati, izvlačiti i polirati. Ta povoljna svojstva mjedi posljedica su njezine kristalne strukture te fine i kompaktne mikrostrukture. Mjed s 10% cinka ima crvenozlatnu boju bronce, s 15% zlatnožutu, s 20 do 38% žutu boju; ako sadrži više od 45% cinka, postaje srebrnobijela, krhka i ne pokazuje više svoja karakteristična svojstva. Mjed koja sadrži manje od 36% cinka naziva se alfa-mjed; lako se obrađuje u hladnom stanju, a najveću otpornost i žilavost ima kada sadrži 30% cinka. Tzv. (alfa+beta)-mjed, s udjelom cinka između 36 i 45%, lako se obrađuje u toplom stanju i vrlo je otporna na koroziju, a najbolju kombinaciju svojstava pokazuje kada je udjel cinka 40% (Muntzov metal). U pomorskoj strojogradnji upotrebljava se mjed kojoj se otpornost prema korozivnomu djelovanju morske vode povećava dodatkom od 1 do 1,5% kositra. – Mjed ima vrlo široku primjenu. Od nje se izrađuju limovi, cijevi i šipke potrebne u građevinarstvu i strojogradnji, armatura (pipci, kvake, zasuni itd.), različiti dijelovi strojeva (kućišta, poluge, ležišta i sl.), brodski vijci, ukrasni predmeti, bižuterija, a važna je i njezina upotreba u proizvodnji streljiva. U Hrvatskoj se male količine mjedi proizvode u nekoliko specijaliziranih ljevaonica u Samoboru, Splitu i Rijeci.
